Neki dan, dok je otvarala svoje poklone sa igračkama, moja kćerka je na trenutak zastala i duboko pogledala me u oči. Parafraziram:
– Tata, ja želim da imam sve moje igračke kada odrastem, pa da se mogu sjetiti kada sam bila mala.
Tako je slatko i sjetno to rekla da sam zamalo zaplakao. Zagrlio sam je i rekao da, naravno, može zadržati svoje igračke.
Cute. :o) Kako dijeca znaju reci bistre recenice.
Al’ moja recenica zvuci malo retarded dog.