Nije meni stalo do novca i moći,
Niti mi je do fešta među klasom višom.
Meni je stalo do običnog hljeba i igara,
Da volim, čitam, pišem krišom.
Nisam za šuplje priče i ogovaranja,
Od površnosti me zaboli glava,
Ja sam ti, bolan, za merak i uživanja,
Za rad od koristi, nešto što se stvara.
I ove riječi što vam pišem sada
Imaju cilj, svoju namjeru i bit postojanja,
Sav trud ovog svijeta mora vrijedan biti,
Poput djeteta željan ovog svijeta osvajanja.
Ah, što nekad pametovat znadem,
Priznajem, sam sebi sam dosadan!
No, radije ću s dignutim prstom kritičan biti,
Nego indolentan, ignorant svjetski ili hladan.
Gdje si majstore. Nisam znao da imas blog. Jeli ovo gore tvoja umotrvorina. Superiska je.
Poz Zoka.
Cujemo se u vezi Bonusa samo da se otarasim ovog bachelora.